prid. 〈G pànična; odr. pàničnī, G pàničnōg(a); ž. pànična, s. pànično〉 koji je prožet panikom [~ strah]

im. ž. 〈G pànikē, DL pànici〉 stanje nekontroliranoga straha

im. s. 〈G panírānja〉 stavljanje komada mesa ili povrća u brašno, jaja i krušne mrvice i njegovo pripremanje za prženje; sin. pohanje

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pànīrām, 3. l. mn. panírajū, imp. pànīrāj, aor. panírah, imperf. pànīrāh, prid. r. panírao, prid. t. pànīrān〉 staviti/stavljati komad mesa ili povrća u brašno, jaja i krušne mrvice i tako pripremiti za prženje; sin. pohati

im. m. 〈G panòa; mn. N panòi, G panóā〉 veća, obično privremeno postavljena površina koja se može prenositi, ploča koja služi za izlaganje čega ili kao pregrada [reklamni ~]

im. ž. 〈G pantérē; mn. N pantére, G pantérā〉 zool. 1. 〈mn.〉 rod životinja iz porodice mačaka, glasaju se rikom, pripadaju mu tigar, lav, leopard i jaguar 2. pripadnik istoimenoga roda ◇ crna ~ leopard ili katkad jaguar crnoga krzna

im. m. 〈G pánja; mn. N pánjevi, G pánjēvā〉 1. dio drveta koji ostaje uz korijen kad se stablo piljenjem sruši 2. komad debla koji služi za različitu svrhu [mesarski ~; ~ za cijepanje drva]

im. m. 〈G pȃpē; mn. N pȃpe, G pȃpā〉 rel. 1. 〈jd.〉 naslov rimskoga biskupa i vrhovnoga poglavara Katoličke Crkve 2. osoba s istoimenim naslovom; sin. Sveti Otac v. pod otac

im. m. → papiga

im. m. 〈G pápka; mn. N pápci, G pȃpākā〉 zool. 1. rožnata zaštitna izraslina koja pokriva vrhove prsta papkara 2. prst u papkara

im. m. 〈G pàpra, I pàprom〉 bot. 1. tropska biljka povijuša srcolikih listova i cvjetova združenih u klas 2. sitan plod istoimene biljke koji se upotrebljava kao začin [bijeli ~; crni ~; mljeveni ~; ~ u zrnu]

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. pȁpām, 3. l. mn. pȁpajū, imp. pȁpāj, aor. pȁpah, imperf. pȁpāh, prid. r. pȁpao, prid. t. pȁpān〉 hip., razg. v. jesti

im. ž. 〈G pàpigē, DL pàpigi; mn. N pàpige, G pȁpīgā〉 zool. ptica šarena perja i svinuta kljuna koja može oponašati ljudski glas ♦ ponavljati kao ~ ponavljati isto bez razumijevanja

im. m. 〈G papilóma; mn. N papilómi, G papilómā〉 med. dobroćudni tumor kože i sluznica

prid. 〈G pȃpīnskōg(a); ž. pȃpīnskā, s. pȃpīnskō〉 koji se odnosi na papu; sin. apostolski

im. m. 〈G papíra, I papírom; mn. N papíri, G papírā〉 1. 〈jd.〉 gradivo koje se dobiva od drva, tkanine i sl. 2. tanak list od istoimenoga gradiva po kojemu se piše, crta, na kojemu se što tiska ili kojim se što zamata, briše i sl. [~ za pisanje; novinski ~; toaletni ~] 3. razg. isprava ili dokument [osobni papiri] ◇ biblijski ~ papir koji je iznimno fin i tanak; lakmusov ~ kem. papirnata vrpca natopljena lakmusovom otopinom koja služi kao indikator [crveni lakmusov ~; plavi lakmusov ~]; sin. (lakmus-papir); ukrasni ~ papir za umatanje darova; vrijednosni ~ dokument koji ima određenu novčanu vrijednost; sin. vrijednosnica ♦ baciti (staviti) što na ~ zapisati što, pribilježiti što

prid. 〈G papìrnata; odr. papìrnatī, G papìrnatōg(a); ž. papìrnata, s. papìrnato〉 koji je napravljen od papira [~ omot; papirnata kutija]

prid. 〈G pàpīrnōg(a); ž. pàpīrnā, s. pàpīrnō〉 koji se odnosi na papir [~ otpad]

im. ž. 〈G papírnicē; mn. N papírnice, G papírnīcā〉 prodavaonica papira i papirnate robe

im. m. 〈G pàpirusa; mn. N pàpirusi, G pàpirūsā〉 1. bot. tropska močvarna biljka 2. tanki listovi dobiveni od istoimene biljke, obično služe za pisanje ili crtanje

im. m. 〈G pȁpkāra, I pȁpkārom/pȁpkārem; mn. N pȁpkāri, G pȁpkārā〉 zool. 1. 〈mn.〉 skupina plodvaša koji imaju rožnatu zaštitnu izraslinu koja im pokriva vrhove prsta 2. pripadnik istoimene skupine

prid. 〈G pȁpkārskōg(a); ž. pȁpkārskā, s. pȁpkārskō〉 koji se odnosi na papkare

im. ž. 〈G pȁprāti, I pȁprāću/pȁprāti; mn. N pȁprāti, G pȁprātī〉 bot. 1. 〈mn.〉 razred vazdazelenih niskih grmolikih biljaka koje rastu iz kratke ili pužuće podzemne stabljike, imaju guste velike perasto razdijeljene listove bez cvijeta i ploda 2. pripadnik istoimenoga razreda [vodena ~]

im. ž. 〈G papràtnjačē; mn. N papràtnjače, G papràtnjāčā〉 bot. 1. 〈mn.〉 skupina nižih stablašica koje imaju pravi korijen, provodne žile, stabljiku i list, čine ih paprati, preslice i crvotočine 2. pripadnica istoimene skupine

im. ž. 〈G pàprikē, DL pàprici; mn. N pàprike, G pȁprīkā〉 bot. 1. jednogodišnja povrtna biljka uspravne razgranate stabljike s mnogo listova i sitnim bijelim, žućkastim ili tamnoljubičastim cvjetovima 2. jestivi mesnati šuplji višesjemeni plod istoimene biljke, slatkasta ili ljuta okusa [crvena ~; zelena ~; kisela ~] ◇ crvena ~ začin koji se dobiva od sasušenih crvenih plodova istoimene biljke ♦ crven kao ~ crven u licu od ljutnje ili uzbuđenja; pocrvenjeti kao ~ jako pocrvenjeti u licu od ljutnje ili uzbuđenja

im. ž. 〈G pàpučē; mn. N pàpuče, G pȁpūčā〉 1. 〈mn.〉 obuća koja se nosi po kući [obuti papuče; izuti papuče] 2. jedan komad istoimene obuće 3. istaknuti dio na donjemu dijelu vrata vlaka, tramvaja ili automobila na koji se staje kad se ulazi u vozilo ♦ biti (živjeti) pod 〈čijom〉 papučom biti u podređenome položaju, biti pokoran; držati koga pod papučom držati koga u podređenome položaju

im. ž. 〈G pàpučicē; mn. N pàpučice, G pàpučīcā〉 1. um. mala papuča 2. usp. pedala 3. zool. praživotinja, mikroorganizam iz koljena trepetljikaša koji oblikom tijela podsjeća na papuču

im. m. 〈G pȃra, L páru, I pȃrom/pȃrem; mn. N pȁrovi, G pȁrōvā〉 1. dva predmeta koji čine uporabnu cjelinu [~ cipela; ~ rukavica] 2. dvije životinje koje zajedno rade [~ volova] 3. zajednica mužjaka i ženke [~ golubova; ~ kunića] 4. dvije osobe koje su obično zajedno, rade zajedno ili čine zajednicu [bračni ~; ljubavni ~] ♦ nema para komu, čemu nitko (ništa) se ne može usporediti s kim, s čim

pril. razg. označuje malu količinu ili mjeru [~ godina; ~ kilograma]

im. ž. 〈G pàrē; mn. N pàre, G párā〉 1. sitan novac, obično stoti dio jedinice nekoga novca 2. 〈mn.〉 žarg. v. novac ♦ biti bez prebijene pare biti bez novca, nemati sredstava za život; do posljednje pare [potrošiti, dati itd.] sav novac [potrošiti, dati itd.]; ležati (spavati) na parama (novcu), usp. novac; ne vrijedi ni prebijene pare (pet para) ništa ne vrijedi; plivati (valjati se) u parama (novcu i sl.), usp. novac

im. ž. 〈G pȁrē〉 fiz. plinovito stanje u koje prelazi čvrsta ili tekuća tvar pri zagrijavanju [vodena ~] ♦ pod parom pripit, u pripitome stanju; punom parom [raditi i sl.] svom snagom [raditi i sl.]

im. ž. 〈G paràbolē; mn. N paràbole, G paràbōlā〉 1. knjiž. a. 〈jd.〉 prozna književna vrsta moralnoga ili poučnoga sadržaja koja se temelje na usporedbi jednoga događaja s već poznatim ili istinitim događajem; sin. prispodoba b. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti [sedam Isusovih parabola]; sin. prispodoba 2. mat. krivulja kojoj su točke jednako udaljene od određene točke i određenoga pravca

im. ž. 〈G parádē; mn. N paráde, G parádā〉 svečana povorka [sudjelovati na paradi; gledati paradu]

prid. 〈G pàrādnōg(a); ž. pàrādnā, s. pàrādnō〉 koji se odnosi na paradu

im. m. 〈G paràdoksa; mn. N paràdoksi, G paràdōksā〉 oblik zaključivanja u kojemu nijedan zaključak nije valjan jer su dijelovi zaključka međusobno proturječni

prid. 〈G pȁradoksālna; odr. pȁradoksālnī, G pȁradoksālnōg(a); ž. pȁradoksālna, s. pȁradoksālno〉 koji uključuje suprotnost i proturječje [paradoksalna tvrdnja]

im. ž. 〈G paradoksálnosti, I paradoksálnošću/paradoksálnosti〉 svojstvo onoga što je paradoksalno

im. m. 〈G parafína〉 kem. čvrsta bijela smjesa krutih alkana slična vosku koja se dobiva preradbom nafte i mrkoga ugljena, a upotrebljava se za izradbu svijeća, maziva i voštanoga papira

prid. 〈G paràfīnskōg(a); ž. paràfīnskā, s. paràfīnskō〉 koji se odnosi na parafin

im. ž. 〈G paralèlē; mn. N paralèle, G paralélā〉 1. mat. pravac koji je usporedan s kojim drugim pravcem, koji se s njim nikad ne siječe; sin. (usporednica) 2. zem. zamišljena kružnica koja okružuje Zemlju usporedno s polutnikom; sin. usporednica zem. 3. v. usporedba

prid. 〈G pȁralēlna; odr. pȁralēlnī, G pȁralēlnōg(a); ž. pȁralēlna, s. pȁralēlno〉 1. v. usporedan 2. mat. koji se nikad ne siječe; sin. usporedan

im. m. 〈G paralelògrama; mn. N paralelògrami, G paralelògrāmā〉 mat. četverokut kojemu su nasuprotne stranice usporedne

im. ž. 〈G paralízē; mn. N paralíze, G paralízā〉 med. potpuna uzetost mišića zbog oštećenja živca, mozga ili moždine [dječja ~]

im. m. 〈G pȁrametra, I pȁrametrom; mn. N pȁrametri, G pȁrametārā〉 veličina ili mjerilo prema kojemu se što mjeri ili određuje

prid. 〈G pȃrna; odr. pȃrnī, G pȃrnōg(a); ž. pȃrna, s. pȃrno〉 1. koji se pojavljuje u paru [parni kraci; parni kromosomi; parni organ] 2. koji je djeljiv s brojem dva [parni broj]; ant. neparan

im. m. 〈G parangála; mn. N parangáli, G parangálā〉 naprava za hvatanje riba u obliku dugačke niti na koju su u razmacima privezane udice

im. ž. 〈G paranòjē〉 med. psihička bolest pri kojoj bolesnik misli da ga svi progone

im. m. 〈G parasimpàtikusa; mn. N parasimpàtikusi, G parasimpàtikūsā〉 anat. dio vegetativnoga živčanog sustava koji djeluje na tijelo u stanju mirovanja i spavanja; ant. simpatikus